Books and Films – Kafoholičarka

Pa obično to tako biva,ispočetka bezazleno,samo jedna riječ-droga.Ne znam da li da to pripisujem neznanju,nedovoljnoj infomisanosti ili šta već.Mada kod djece,tj. tinejdžera je definitivno slučaj neinformisanost.Žalosno je to što mladi ljudi samo da bi bili prihvaćeni,”cool”,postaju narkotici,a znamo šta sve slijedi nakon toga,od prostitucije,kriminala gdje ubrajajmo krađe,ubistva i sl.Ta djeca počinju živjeti nekim nazovimo životom “odraslih” gdje se sami brinu o nabavci droge,kao što se njihovi roditelji brinu o nabavci hrane i pića.Najčešće to biva kod djece s narušenim porodicama,odlaze u neki drugi svijet i njemu se prilagođavaju,prihvataju sve što im nudi.Ali ne samo tinejdžeri,čak i odrasli ljudi koji rade u velikim firmama,na dobroj poziciji,znaju zapasti u okove droge.

Priča Christiane Vera Felscherinow gdje brutalno iskeno priča svoju priču od početka pa do danas-u svijetu droge i sve ono čime se susreće jedan narkoman,u knjigama “Mi djeca s kolodvora ZOO” te nastavak koji je izašao mnogo kasnije “Moj drugi život” u suradnji sa Sonjom Vuković.Christiane vodi životnu bitku s drogom,iznova je bila pod njenim dejstvom,iznova je bila čista i tako u krug,dok nije ostavila heroin i poeča metadonsku terapiju.Čak je dobila i sina i kaže kako je on najbolje što je napravila u životu.Mislim da se u svim školama ova knjiga treba uvrsititi u školsku lektiru.Ako neko želi da se upusti u to,prvo treba da pročita njenu priču.Knjiga je ispričana bez ikakvog uljepšavanja i ustezanja,možda vam se taj način pisanja i neće baš svidjeti,ali je to baš onako kako je bilo,gdje možete dobiti sve informacije na jednom mjestu-toplo preporučujem.

Posjetite moj instagram profil za još preporuka: https://www.instagram.com/knjigoljupci_klj/

Kada me neko pita za omiljenu knjigu,ja kažem “Kao jedne davne zore” od Nure Bazdulj-Hubijar.Ta knjiga toliko nosi u sebi.Toliko životnih mudrosti i stavki s kojima se mogu poistovjećivati.To je knjiga kojoj se uvijek iznova vraćam,nebrojeno puta sam je pročitala.

Moj omiljeni citat je:
“Ništa nije kazala.Nema čovjeka kome se nije nekad desilo da šuti kad ga neko nešto upita.Ne iz inata ili što nema šta reći,ili to ne zna reći…Naprosto, strah te da ćeš, ako samo počneš, zaplakati i nećeš moći stati… I onda prerano shvatiš da možeš voljeti i kad se nemaš na koga osloniti, naučiš da poljubac u obraz nije nikakvo obećanje, da poklon, ma kako bio drag, ne mora značiti ništa. I počneš učiti da budeš jak.”
.U ovom citatu je bit cijele knjige,cijela je sadržana tu. Najbolje bi ga razumjeli kad bi je pročitali,jer je tako povezana.

Jako potresna knjiga,puna životnih lekcija, ispripovijedano u objektivnom smislu onako kakav život zapravo jest,bez uljepšavanja i odmicanja od stvarnosti.
Knjiga prati Mašin život od rođenja do zrele dobi,a s tim i njenu ljubav.Maša je likovni umjetnik,a takva je i njena ljubav,kao umjetnost.Njena ljubav kao mala djevojčica nikada nije prestala ni poslije mnogo godina,ljubav koja ne poznaje granice,ne pita za vjersku ili nacionalnu pripadnost,ne pita za godine.
Osim ljubavi,tu je iskazana i životna mudrost,čovjekova psihička stanja,preodređeni postupci,međuljudski odnosi i razumijevanje,odnosno nerazumijevanje među ljudima.